Proslavljena operna diva prošlog tjedna nastupila je u neobičnom operno-kazališnom spektaklu Teatra &TD 'Didona i Eneja / Smrt u Veneciji', u kojem glumci istodobno glume u dvije predstave: u razgovoru govori o svojoj ulozi Didone, brojnim nastupima i suradnji sa slavnim dirigentima, životu na putovanjima i staromodnoj operi HNK
Dramsko-operni projekt “Didona i Eneja/Smrt u Veneciji“ vjerojatno je prvi pokušaj u povijesti teatra da se tako radi predstava“, kaže Vlatka Oršanić, proslavljena operna diva, trenutačno najpoznatija hrvatska sopranistica u svijetu, koja je prošlog tjedna prvi put nastupila u ulozi Didone u neobičnom operno-kazališnom projektu Teatra &TD. Predstavu je režirao mladi redatelj Oliver Frljić, koautor je Frano Đurović, a u drugoj i paralelnoj predstavi pojavljuje se glumačka diva Ana Karić.
Riječ je o dvostrukoj, odnosno trostrukoj predstavi istog glumačkog ansambla, koji istodobno glumi u dvije predstave - Purcellovoj operi “Didona i Eneja“ i Mannovoj “Smrti u Veneciji“ istrčavajući s velike pozornice &TD-a na manju SEK-a, a za to vrijeme ostali izvođači u foajeu pripremaju treći komad - Camusovu “Kugu“.
Vlatka Oršanić je imala zanimljivu karijeru. Sa 16 godina upisala se na ljubljansku Akademiju za glasbo, s 20 je diplomirala, a s 25 je otpjevala većinu zahtjevnih sopranskih uloga. Nakon toga se otisnula u svijet i na najpoznatijim europskim pozornicma, od Njemačke i Francuske do Španjolske i Britanije, nastupala 25 godina. I danas se pamti njezina Lucia, Katarina Izmajlova, Tosca, Jenufa, Lady Macbeth i druge role za koje je dobivala briljantne kritike i ovacije publike. Danas živi u Ljubljani i predaje pjevanje na ljubljanskoj i zagrebačkoj akademiji.
NACIONAL: Što vas je ponukalo da nakon dugog izbivanja sa zagrebačke scene prihvatite taj istraživački projekt u Teatru &TD?
- Privukla me ta neobičnost, ali prvenstveno Purcellova glazba i njegova opera “Didona i Eneja”, koju poznajem i volim otprije. Kad me pozvao mladi redatelj Oliver Frljić i predstavio mi svoje viđenje projekta, taj mi se eksperiment učinio jako zanimljivim, osobito zato što još nisam sudjelovala u sličnoj predstavi. Možda sam u početku bila malo skeptična, pitajući se kako će povezati ta dva različita teksta - Purcellov “Didona i Eneja” i Mannov “Smrt u Veneciji”, ali kad sam ponovno pročitala oba komada, uvjerila sam se da zaista postoji poveznica. Jako mi je drago što sam surađivala s tim mladim ljudima, velikim entuzijastima, koji vole svoj posao.
NACIONAL: U kojoj je mjeri vaša uloga Didone sukladna originalnoj Purcellovoj verziji?
- Apsolutno je sukladna Purcellovoj viziji. Još nikad nisam radila neki projekt, koji je u režijskom i konceptualnom smislu odstupao od glazbe. Glazba je vrlo bitan dio predstave i ne bi bilo dobro da se mijenjala. Nismo odstupili od sižea ni od poruke komada, ali smo promijenili način kazališne prezentacije, koji bi trebao biti zanimljiv publici. Neki se detalji međusobno konfrontiraju, primjerice, novost je podvojenost lika Eneje - pjeva ga moj student četvrte godine Domagoj Dorotić, a glumi Mislav Čavajda, koji istodobno govori i tekst Jaga iz “Otella”. Glumci istodobno sudjeluju u dvije predstave - operi i drami, skačući iz jedne u drugu na dvije scene, što je za njih strašno naporno i zahtijeva veliku koncentraciju.
Dramsko-operni projekt “Didona i Eneja/Smrt u Veneciji“ vjerojatno je prvi pokušaj u povijesti teatra da se tako radi predstava“, kaže Vlatka Oršanić, proslavljena operna diva, trenutačno najpoznatija hrvatska sopranistica u svijetu, koja je prošlog tjedna prvi put nastupila u ulozi Didone u neobičnom operno-kazališnom projektu Teatra &TD. Predstavu je režirao mladi redatelj Oliver Frljić, koautor je Frano Đurović, a u drugoj i paralelnoj predstavi pojavljuje se glumačka diva Ana Karić.
Riječ je o dvostrukoj, odnosno trostrukoj predstavi istog glumačkog ansambla, koji istodobno glumi u dvije predstave - Purcellovoj operi “Didona i Eneja“ i Mannovoj “Smrti u Veneciji“ istrčavajući s velike pozornice &TD-a na manju SEK-a, a za to vrijeme ostali izvođači u foajeu pripremaju treći komad - Camusovu “Kugu“.
Vlatka Oršanić je imala zanimljivu karijeru. Sa 16 godina upisala se na ljubljansku Akademiju za glasbo, s 20 je diplomirala, a s 25 je otpjevala većinu zahtjevnih sopranskih uloga. Nakon toga se otisnula u svijet i na najpoznatijim europskim pozornicma, od Njemačke i Francuske do Španjolske i Britanije, nastupala 25 godina. I danas se pamti njezina Lucia, Katarina Izmajlova, Tosca, Jenufa, Lady Macbeth i druge role za koje je dobivala briljantne kritike i ovacije publike. Danas živi u Ljubljani i predaje pjevanje na ljubljanskoj i zagrebačkoj akademiji.
NACIONAL: Što vas je ponukalo da nakon dugog izbivanja sa zagrebačke scene prihvatite taj istraživački projekt u Teatru &TD?
- Privukla me ta neobičnost, ali prvenstveno Purcellova glazba i njegova opera “Didona i Eneja”, koju poznajem i volim otprije. Kad me pozvao mladi redatelj Oliver Frljić i predstavio mi svoje viđenje projekta, taj mi se eksperiment učinio jako zanimljivim, osobito zato što još nisam sudjelovala u sličnoj predstavi. Možda sam u početku bila malo skeptična, pitajući se kako će povezati ta dva različita teksta - Purcellov “Didona i Eneja” i Mannov “Smrt u Veneciji”, ali kad sam ponovno pročitala oba komada, uvjerila sam se da zaista postoji poveznica. Jako mi je drago što sam surađivala s tim mladim ljudima, velikim entuzijastima, koji vole svoj posao.
NACIONAL: U kojoj je mjeri vaša uloga Didone sukladna originalnoj Purcellovoj verziji?
- Apsolutno je sukladna Purcellovoj viziji. Još nikad nisam radila neki projekt, koji je u režijskom i konceptualnom smislu odstupao od glazbe. Glazba je vrlo bitan dio predstave i ne bi bilo dobro da se mijenjala. Nismo odstupili od sižea ni od poruke komada, ali smo promijenili način kazališne prezentacije, koji bi trebao biti zanimljiv publici. Neki se detalji međusobno konfrontiraju, primjerice, novost je podvojenost lika Eneje - pjeva ga moj student četvrte godine Domagoj Dorotić, a glumi Mislav Čavajda, koji istodobno govori i tekst Jaga iz “Otella”. Glumci istodobno sudjeluju u dvije predstave - operi i drami, skačući iz jedne u drugu na dvije scene, što je za njih strašno naporno i zahtijeva veliku koncentraciju.
Nina Ožegović, Nacional 22. 1. 2008.
No comments:
Post a Comment